volim sve što vole mladi xD
slušam mamu & tatu, Billie
Holiday, MC 5, Majke, Zadruga,
Led Zeppelin, Bessie Smith,
Messerschmitt, Spoons,
Pokvarena Mašta, Kaotične
Duše, System of Down, Suicidal
Tendencies, Mano Negra & Manu
Chao, Satan Panonski, Richard
Wagner & dva velika B (Bach &
Bethoven), Dred Zepelin, Janis
Joplin, Rimi Natsukawa, KODO,
Za-Ondekoza, Hinoki-ya, Yoko
Nagayama, Red Hot Chili Peppers,
Vještice, Letu Štuke, Arsen Dedić,
Josipa Lisac, Gibonni, Nepopravljivi,
Šo Mazgoon, Lidija Bajuk, Cinkuši,
Dunja Knebl, Arabeske...
čitam (trenutno)
John J. Donohue, Complete Kendo, Boston, Tokyo, 1999;
W. Bernard Carlson, Nikola Tesla, Zagreb, 2014;
Andrija Štampar, Dnevnik s putovanja 1931. - 1938.,
Zagreb, 2008;
Lohan Kung
(Vještina prosvijetljenih)
ili
18 formi pesnice Lohana
gore, Kumiko Yamaguchi - Yankumi, zaštitnica ovog bloga i svih blogova
hagakure & nihonkichigai Svemira
blogerski & životni miljokazi
Para mi solo recorrer los caminos que tienen corazon,
cualquier camino que tenga corazon.Por ahi yo recorro,
y la unica prueba que vale es atravesar todo so largo.
Y por ahi yo recorro mirando,mirando,sin aliento.
Za mene postoji
samo putovanje putevima
koji imaju srca.
Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je
da se taj Put prijeđe sav, i do kraja.I tuda
putujem,gledajući,gledajući
bez daha.
Don Juan,"Učenje Don Juana" Carlosa Castanede
"Što to sve znači ? Što je
ljudska priroda ? Postoji li
svrha života ? Tko sam ja ?
Ovakva pitanja sebi postavlja
većina ljudi u određenoj
životnoj dobi ,da bi se obično
na njih odmahnulo rukom kao
na nevažne naspram zadaći
samog življenja.Ali uvijek
postoje neki pojedinci kojima
život izgleda nemoguć bez
jasnog razumijevanja njegova
značenja;za kojeg je značenje
gorivo bez kojeg život gasne."
James Webb u prvom dijelu knjige "Životi i djela Georgija
Ivanoviča Gurdjieva,Petra
Damjanoviča Uspenskog i ostalih",
koji se nalazi u Qvorumu,časopisu
za književnost,br. 2,str.33,
Zagreb 1991.
Još od davnih vremena oni
koji imaju osjećaj za profinjenost...
nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i nihovom doživljavanju...
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,
ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka
do kraja ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti
poput strijele,ne rasipajte dakle energiju na nevažne
sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni ! Pošto ovaj stari
redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas
možda predsjedati veličanstvenim hramovima s
prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i
srebrom i imati mnogo sljedbenika.Drugi će se
možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim
molitvama,trajnoj meditaciji,i strogom poštivanju
pravila.Ma koji smjer izabrali,ako duh nije
usmjeren prema
čudesnom,transcendentalnom
Putu Buda i Patrijarha,uzročnost
je zanijekana i sve naučavanje propada.
Takvi su ljudi đavoli i
nikad ne mogu biti mojim
pravim nasljednicima.Onaj
koji se usredotočuje na
vlastite poslove i
pročišćava vlastitu narav,
pa makar boravio u nekoj
zabačenoj pokrajini u
kolibi i hranio se divljim
biljem kuhanim u starom,olupanom
kotliću,svakodnevno se
susreće s mojom tradicijom i
sa zahvalnošću prima
moje naučavanje.
Tko se prema tome može olako odnositi ?
Budite marljivi !
Budite marljivi !
Na današnji je dan rođen "Onaj koji zijeva",na jeziku Chiricahua Apacha
Goyaałé,na engleskom Goyathlay ili Goyahkla najpoznatiji po imenu koji
su mu dali Meksikanci - Geronimo (1829-1909).Dugo je o njemu kružio mit
da mu meci nemogu ništa.Kada se posljednji put predao prije nego je otišao
u rezervat 1886. s njim je bilo 38 muškaraca,žena i djece a proganjalo ih je
kao divlje zvijeri preko 5000 "hrabrih" američkih vojnika,dok su ih sa
meksičke strane granice vrebale meksičke trupe.Bio je posljednji indijanski
poglavica koji se predao.
gore,Ta-ayz-slath, jedna od supruga Geronima sa djetetom
Nakon što se posljednji put predao rekao je:"Nekada sam bio poput
vjetra,a sada se predajem i to je sve."Umro je 1909. u rezervatu.
Sahranjen je na groblju Apača.Bo je posljednji poglavica Apača.
U Beč smo stigli u nedjelju oko 8 sati ujutro nakon devet sati vožnje busom,
umjesto uobičajenih pet sati.Nakon kratkog odmora u bazi kod frendice i
degustacije odličnog domaćeg piva,čije su se cijene kretale od 3 do 4,50 eura,
a u FANZONE 0,5 l piva bila je 5,50 eura,krenuli smo do famozne navijačke
zone poznate kao FANZONE.
gore,Rathaus snimana sa raskrižja Reichsratsstrasse i Stadiongasse
gore,autobusno i tramvaj stajalište(br. 46 i 49) gdje su se mogle kupiti limenke
pive i odlične kobasice za 4,50 eura ispred Volkstheater
gore,ulica ispred tramvaj stajališta i Volkstheter koja vodi do Maria-Theresien
-Platza desno i FANZONE i Heldenplatza lijevo
gore,u potrazi za ulazom u FANZONE i pogled prema Heldenplatzu
gore,konačno u navijačkoj zoni nakon nekoliko minuta traženja ulaza
gore i dolje,u FANZONE je bilo moguće zabaviti se na mnogo načina, jedna od
igara - stolni nogomet sa drvenim medvjedima u dresovima u prirodnoj veličini
gore,pogled na FANZONE i u pozadini Hofburg koji se nalazi na Heldenplatzu
gore,pogled na Burgtor,ulazna vrata na Heldenplatz;inače uz ovu cestu stoje
kočije sa konjima koje su sada za vrijeme Eura prebacili malo niže prema Grabenu
Iako je Heldenplatz građen za Habsburgovaca,najpoznatiji je po govoru koji je Hitler održao pred okupljenim mnoštvom na trgu u ožujku 1938. i pripojio svoju
domovinu velikom Reichu.
gore,pogled na Hofburg i balkon sa kojeg je Hitler pripojio Austriju Njemačkoj;danas je
palača Hofburg rezidencija austrijskog predsjednika,a tu se nalazi i nacionalna biblioteka,
kapela,muzej,kazalište...
gore i dolje,statua princa Eugena Savojskog 1938. i danas,koji je i u nas ostavio
povijesni trag
gore,statua princa Eugena Savojskog (1663-1736),koji je reorganizirao Vojnu krajinu,
i prema Johnstonu u knjizi "Austrijski duh" pretvorio hrvatske "grencere" u najbolje
vojnike u carskoj vojsci i time osigurao carstvo od budućih napada;bio je štićenik
praoca filozofije u Austriji i Češkoj,Gottfrieda Wilhelma Leibnitza (1646-1716) koji
je u Beču proveo dvije godine(od 1712. do 1714.)
gore i dolje,izlozi u prolazu između Heldenplatza i Michaelerplatza u sklopu palače
Hofburg
gore i dolje,dvorišni trg u sklopu Hofburg palače
gore,turisti iz Azije,kojih je svaki dan pun centar Beča,a mnogi i žive ovdje;naravno,
turista ima iz cijelog svijeta,ovaj vikend im je bilo posebno interesantno zbog vatrenih
navijača
gore i dolje,Michaelerplatz,pogled prema Heldenplatzu
gore i dolje,tipična atmosfera na Michaelerplatzu
gore,rimske iskopine na Michaelerplatzu
gore,vesela atmosfera na Michaelerplatzu zahvaljujući vatrenim navijačima
gore i dolje,šetnja strogim centrom Beča
gore i dolje, jedna od knjižara koje su privukle moju pažnju
gore i dolje,Akakiko, japanski restoran
gore i dolje,povratak u FANZONE i pogled prema Rathaus
gore, jedan od mnogobrojnih vidova zabave u FANZONE
gore i dolje,ipak se nismo dugo zadržali u navijačkoj zoni nego vratili u park kod
zgrade Volkstheater i nastavili degustirati austrijsko pivo koje nam je očito priraslo
srcu
Krenuli smo za Beč redovnom autobusnom linijom u subotu u 23 sata.Umjesto
pet sati,do Beča nam je trebalo devet.Za to su zaslužni vozač autobusa
(ako možete izbjegnite prijevoz croatia busom),carinici i policija na granicama i
jedan retardirani samonazovi navijač.Na put u Beč išao sam sa bratom Trpimirom.
gore,Trpimir,prvi put se našao izvan granica Lijepe naše,oduševljen Bečom dao
si je oduška provocirajući austrijance i pjevajući im "Aufidersen Osterreich"
cijeli dan za boravka u austrijskoj prijestolnici
gore,nihonkichigai;dok smo se probijali centrom Beča prije utakmice kroz grotlo
hrvatskih navijača Trpimir i ja u društvu jedne japanke,neki od naših navijača su
pomislili da sam i ja japanac,pa su vikali za nama:"Nihon,Nihon !" ;vjerojatno zbog
šilterice sa kanjijima i natpisom JAPAN;
Sada kada sam predstavio jake snage vatrenih iz Dugava koje su pokorile Beč,
red je da predstavim i naše domaćice u Beču bez kojih ova avantura ne bi bila
tako uspješna
gore,naše domaćice,operne pjevačice(rima je slučajna),Sandra Hrašćanec(alt),
koja je inače iz Zagreba,a dugi niz godina živi u Beču i Sayuki Kawamoto(sopran)
koja je stigla u Beč prije nekoliko mjeseci
gore,nakon ne baš ugodnog puta stigli smo nadomak Beča;pogled na austrijski
krajolik
gore,konačno u Beču,ulica ispred autobusnog stajališta Erdberg gdje smo se
iskrcali
gore,hrvatski navijači ulaze na stanicu podzemne željeznice Erdberg,u Beču
poznate kao U-bahn,koja se nalazi preko puta autobusnog stajališta Erdberg
gore i dolje,Erdberg stanica
gore,dolazak linije U3
gore,vlak linije U3
gore,stanica Landstrasse na kojoj smo trebali presjesti sa U3 na U4 liniju
gore,U4 je stigao,vrijeme je za ukrcaj
gore i dolje vlak linije U4;ne moram ni reći da smo se švercali cijeli dan u podzemnoj
gore,dolazak linije U4 na stanicu Rossauerlande
gore i dolje,stanica Rossauerlande
gore,ulica u kojoj živi jedna od naših domaćica Sandra gdje nam je bila baza i
gdje smo uhvatili nekoliko trenutaka za odmor
gore,nakon kratkog odmora i osvježenja krenuli smo put fan zone u centru
Beča,Rossauerlande stanica
gore,automat za karte koji nismo stigli isprobati,inače je karta 1,70 eura
gore i dolje ,ponovo na Rossauerlande station
gore,linija U3,unutrašnjost
gore,unutrašnjost stanice Volkstheater gdje smo presjeli sa linije U3 na liniju U2
gore,ulica iznad Rathaus stanice odakle smo pješke krenuli prema navijačkoj zoni
tkzv. FANZONE;zgrada koja dominira na slici je Rathaus ili gradska vijećnica
gore,dolazak pred FANZONE gdje ipak nismo ušli jer smo još imali za riješiti
neka tekuća pitanja
gore i dolje,u potrazi za mirnim kutkom prolazimo pored zgrade parlamenta
gore i dolje, iako je ovo sami centar Beča uz navijačku zonu, još uvijek je mirno i
pusto jer ima dosta do utakmice i navijači još nisu stigli
gore,park u samoj blizini navijačke zone u kojem smo odlučili usporediti i
degustirati austrijsko pivo
Danas je godišnjica jedne od najvećih vojnih operacija u povijesti
čovječanstva,iskrcavanja saveznika na Normandiju.Operacija je
počela 6.lipnja 1944. Tim povodom započelo je (reprizno)
prikazivanje odlične američke serije "Združena braća" koje
svakako valja ( još jednom) popratiti.
Skladba "Memphis Blues" među prvim je objavljenim blues kompozicijama s fiksiranim
tekstom i potpisom autora Williama Christophera Handyja kojeg su nazivali i "ocem
bluesa" iz 1912. godine.Sljedeće je godine ponovno objavljena,u novoj verziji i s novim
tekstom bliža tradicijskom obliku bluesa u formi od 12 taktova.Prava na tu pjesmu Handy
je prodao za 100 dolara.