volim sve što vole mladi xD
slušam mamu & tatu, Billie
Holiday, MC 5, Majke, Zadruga,
Led Zeppelin, Bessie Smith,
Messerschmitt, Spoons,
Pokvarena Mašta, Kaotične
Duše, System of Down, Suicidal
Tendencies, Mano Negra & Manu
Chao, Satan Panonski, Richard
Wagner & dva velika B (Bach &
Bethoven), Dred Zepelin, Janis
Joplin, Rimi Natsukawa, KODO,
Za-Ondekoza, Hinoki-ya, Yoko
Nagayama, Red Hot Chili Peppers,
Vještice, Letu Štuke, Arsen Dedić,
Josipa Lisac, Gibonni, Nepopravljivi,
Šo Mazgoon, Lidija Bajuk, Cinkuši,
Dunja Knebl, Arabeske...
čitam (trenutno)
John J. Donohue, Complete Kendo, Boston, Tokyo, 1999;
W. Bernard Carlson, Nikola Tesla, Zagreb, 2014;
Andrija Štampar, Dnevnik s putovanja 1931. - 1938.,
Zagreb, 2008;
Lohan Kung
(Vještina prosvijetljenih)
ili
18 formi pesnice Lohana
gore, Kumiko Yamaguchi - Yankumi, zaštitnica ovog bloga i svih blogova
hagakure & nihonkichigai Svemira
blogerski & životni miljokazi
Para mi solo recorrer los caminos que tienen corazon,
cualquier camino que tenga corazon.Por ahi yo recorro,
y la unica prueba que vale es atravesar todo so largo.
Y por ahi yo recorro mirando,mirando,sin aliento.
Za mene postoji
samo putovanje putevima
koji imaju srca.
Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je
da se taj Put prijeđe sav, i do kraja.I tuda
putujem,gledajući,gledajući
bez daha.
Don Juan,"Učenje Don Juana" Carlosa Castanede
"Što to sve znači ? Što je
ljudska priroda ? Postoji li
svrha života ? Tko sam ja ?
Ovakva pitanja sebi postavlja
većina ljudi u određenoj
životnoj dobi ,da bi se obično
na njih odmahnulo rukom kao
na nevažne naspram zadaći
samog življenja.Ali uvijek
postoje neki pojedinci kojima
život izgleda nemoguć bez
jasnog razumijevanja njegova
značenja;za kojeg je značenje
gorivo bez kojeg život gasne."
James Webb u prvom dijelu knjige "Životi i djela Georgija
Ivanoviča Gurdjieva,Petra
Damjanoviča Uspenskog i ostalih",
koji se nalazi u Qvorumu,časopisu
za književnost,br. 2,str.33,
Zagreb 1991.
Još od davnih vremena oni
koji imaju osjećaj za profinjenost...
nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i nihovom doživljavanju...
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,
ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka
do kraja ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti
poput strijele,ne rasipajte dakle energiju na nevažne
sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni ! Pošto ovaj stari
redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas
možda predsjedati veličanstvenim hramovima s
prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i
srebrom i imati mnogo sljedbenika.Drugi će se
možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim
molitvama,trajnoj meditaciji,i strogom poštivanju
pravila.Ma koji smjer izabrali,ako duh nije
usmjeren prema
čudesnom,transcendentalnom
Putu Buda i Patrijarha,uzročnost
je zanijekana i sve naučavanje propada.
Takvi su ljudi đavoli i
nikad ne mogu biti mojim
pravim nasljednicima.Onaj
koji se usredotočuje na
vlastite poslove i
pročišćava vlastitu narav,
pa makar boravio u nekoj
zabačenoj pokrajini u
kolibi i hranio se divljim
biljem kuhanim u starom,olupanom
kotliću,svakodnevno se
susreće s mojom tradicijom i
sa zahvalnošću prima
moje naučavanje.
Tko se prema tome može olako odnositi ?
Budite marljivi !
Budite marljivi !
Na zemlji više nije bilo nade,Bog kao da je bio zaboravio na nas. Jedni su
govorili da su vidjeli Sina Božjega,a drugi da ga nisu vidjeli.Da je uistinu
sišao na zemlju,On bi učinio velike stvari kao što je činio i nekad.Sumnjali
smo da je Bog došao, jer nismo vidjeli ni Njega ni Njegova djela.Indijanci
nisu znali što je istina,a nisu ni marili za istinu.Njima je bila potrebna nada i
oni su se za nadu hvatali kao utopljenik za slamku.Urlali su kao ludi moleći
Boga za milost i vjerovali u spasenje koje im je obećao.Bijeli ljudi su se
uplašili i pozvali vojnike.Mi smo molili za svoje živote,a oni su mislili da
prijetimo njihovim životima.Čuli smo da dolaze vojnici.I nismo se bojali.
Htjeli smo im ipričati svoje jade i nadali se da će nam oni pomoći.Jedan je
bijeli čovjek rekao da će nas vojnici pobiti.Nismo mu vjerovali,ali su se neki
naši ljudi na kraju uplašili i iz straha pobjegli u Pustolovine.
Crveni Oblak
Ranjeno koljeno (Wounded Knee) je mjesto u Južnoj Dakoti na kojem su
29.prosinca 1890. pripadnici slavne i hrabre američke vojske poubijali
370 Dakota indijanaca poznatijih kao Siouxi (čita se su),uglavnom žena i
djece čija su tijela bačena u zajednički grob.
gore i dolje,mjesto masakra nedužnih Dakota,Ranjeno koljeno,gledanje
fotografija na vlastitu odgovornost
gore,Ranjeno koljeno iz zraka
Godine 1973. oko 200 Dakota predvođeni članovima AIM-a (American
Indian Movement,Američki Indijanski Pokret) željeli su obilježiti sjećanja
na taj događaj ali u tome ih je spriječila američka soldateska i policija,
kako savezna tako i lokalna te ih opkolila i držala tako 70 dana dok se
Dakote nisu predali. I ovaj je put bilo žrtava na obje strane (vidi ovdje).
gore,Ranjeno koljeno danas,muzej i dolje,groblje
Bio je četvrti dan nakon Božića,ljeta Gospodnjeg 1890.A kad su prvi
izrešetani i krvavi Indijanci unijeti u svijećama osvijetljenu crkvu,oni koji su
još bili pri svijesti mogli su da vide grančice božićnih drvaca kojima je biio
okićen drveni svod.Iznad propovjedaonice,na razapetom platnu,pisalo je:
MIR NA ZEMLJI,DOBRA VOLJA MEĐU LJUDIMA.
Tada još nisam znao čemu je sve došao kraj.Ali kad danas sa ovog visokog
brda moje starosti gledam unazad,vidim pobijene žene i djecu:leže na gomili
ili razbacani po rubovima vijugave jaruge;vidim ih isto tako jasno kao što
sam ih vidio i onda kada su moje oči bile mlade. I vidim kako je u krvavom
blatu umrlo još nešto,kako je još nešto sahranjeno u mećavi.Kod Ranjenog
koljena umro je i san,lijep san, jednog naroda...Mi više nemamo svoje
središte,mrtvo je sveto drvo.
Crni Los
SAMO JE ZEMLJA VJEČNA
Starci kažu
Samo je zemlja vječna.
istinu rekoste.
Samo je zemlja vječna
Predstavnici naroda Lakota jednostrano su povukli potpis sa sporazuma
potpisanih sa Washingtonom u 19. stoljeću.
Ovaj povijesni korak poduzeli smo da bismo zaštitili svoj narod i naš način
života,da bismo se oslobodili kolonijalnog sistema koji provodi vlada
Sjedinjenih Država,navodi se u odluci koju su doneli predstavnici
indijanskog naroda Lakota.Grupa američkih starosjedilaca,potomaka
legendarnih ratnika Bika Koji Sjedi i Ludog Konja,proglasila je otcjepljenje
od Sjedinjenih Američkih Država i jednostrano se povukla iz ugovora koje
je sa vladom u Washingtonu potpisala u 19. stoljeću.„Mi više nismo građani
SAD-a,a svi koji žive u pet saveznih država koje obuhvaća naša zemlja
slobodni su da nam se pridruže”,rekao je Russell Means,dugogodišnji vođa
Lakota i borac za prava Indijanaca na konferenciji za novinare u
Washingtonu.Kako prenosi AFP,ispred Meansa bila je grupica novinara i
veleposlanik Bolivije,zemlje čiji je predsjednik Evo Morales potomak
starosjedelaca američkog kontinenta.Predstavnici Lakota poslali su poruku
State Departmentu o svojoj odluci, a zatim su posjetili veleposlanstva
Bolivije,Čilea, Južnoafričke Republike i Venezuele,najavivši da će svoju
diplomatsku misiju nastaviti narednih tjedana i mjeseci obilaskom
„prijateljskih zemalja”.Oni tvrde da su bili prisiljeni živjeti u „sistemu
kolonijalnog apartheida”,zbog čega su preživeli „kulturni i fizički genocid”
čije posledice osjećaju i danas.„Životni vijek muškaraca je manji od
44 godine,stopa smrtnosti novorođenčadi je pet puta veća od američkog
prosjeka,u rezervatima Lakota ima osam puta više obolelih od tuberkuloze
nego u SAD,97 % nas živi ispod granice siromaštva,stopa nezaposlenosti u
rezervatima je 85 %,stopa samoubistava mladih je 1,5 puta veća nego u
SAD,a naš jezik je na ivici nestanka”,navodi se u saopćenju.Ruseell Means,
poznat i po ulozi u filmu „Poslednji Mohikanac”,kaže da će nova država
izdavati svoje putovnice i vozačke dozvole i da nijedan njen stanovnik
neće morati plaćati porez,pod uvjetom da se odrekne američkog
državljanstva.Sporazumi potpisani sa Washingtonom u prošlosti,
objašnjavaju Lakote, „bezvrijedne su riječi na bezvrednom papiru”, jer su
„stalno kršeni kako bi nam se ukrala kultura,zemlja i sposobnost da
očuvamo svoj način života”,a Means kaže da je povlačenje iz njih potpuno
legalno.Ovaj politički vođa tvrdi da je tek sada stvorena „kritična masa za
borbu protiv kolonijalizma”,iako su Lakote svoju „deklaraciju o stalnoj
nezavisnosti” izdale još 1974. godine. Jedan od ključnih događaja u borbi
za osamostaljenje dogodio se u rujnu,kada su Ujedinjeni narodi usvojili
neobavezujuću deklaraciju o pravima starosjedilačkih naroda - iako su se
tome protivile Sjedinjene Države,tvrdeći da je ta deklaracija u suprotnosti
sa američkim zakonima.„Mi ne želimo posramiti SAD,već nastavljamo
borbu za našu djecu i unuke”,izjavila je Phillis Young,koja je bila jedan od
organizatora prve konferencije o pravima starosjedilaca održane u
Genevi 1977. godine.Ona ne veruje da će bitka za državu Lakota biti
izborena za njenog života.Ipak, neki,kao pleme zvano Ružin pupoljak,
neće se pridružiti inicijativi Russella Meansa. „Mi se borimo za poštovanje
sporazuma i stalno podsjećamo Kongres na to”,kaže predsjednik tog
plemena Rodni Bordo.Njega i druge Indijance koji se protive otcjepljenju od
SAD Means naziva „vishijevcima”,uspoređujući ih sa fra. vladom koja je u
Drugom svjetskom ratu surađivala s nacistima.Lakota je narod sastavljen
od sedam plemena koja žive u dijelovima Nebraske,Južne Dakote,
Sjeverne Dakote,Montane i Wyominga.Najzapadnija su grupa Siouxa i u
bliskoj su vezi sa Dakotama i Nakotama iz Minnesote,a u američkoj
povijesti zapamćeni su po uništenju slavne Sedme konjice koju je u bici kod
Little Big Horna 1876. godine vodio potpukovnik Caster.Usljedio je
dugogodišnji progon Lakota,koji je gotovo doveo do njihovog istrebljenja.
Tada su bili prisiljeni potpisati sporazum kojim su predali veći deo svoje
zemlje Amerikancima.Lakote su kod Little Big Horna predvodili poglavice
Bik Koji Sjedi (Tatanka Yotanka) i Ludi Konj (Tashuka Vitko,doslovni
prijevod „Njegov konj je lud”).
...želim vam nesretan božić
da Bog da se udebljali preko praznika...
Lolobrigida
Diletanti- Božić dolazi !
...dolje,tekst ove prekrasne Božićne pjesme koja pogađa ravno u srce...
Božić dolazi u naš grad
Ima da jedemo kolače
Božić dolazi, i šta sad
Ovdje niko zbog toga ne plače
Dolaze nam dani francuske salate
i dobit ćemo svaki po 100 maraka od tate
Dolaze nam dani šita i bombona
Ja ti kažem, mala, bit će prava peglaona.
Jedva čekam da bacim prvu petardu
pa da pukne - kao moje srce!
Jedva čekam da trznem rakiju
i da pijan trčim kroz ulice.
Bliže nam se dani nestvarni i divlji,
kada dođe Božić ovaj grad je življi.
Zaboravim tada koliko mi je dosadno,
zaboravim tada da mi ništa ne bi pomoglo.
Božić dolazi i ja ga trebam,
želim da budem mamuran
i da sa svojim starcima
pričam o glupim stvarima.
I jedva čekam dane šunkice i snijega,
prijatelje stare, tulume i čega.
Jedva čekam dane bez sranja i problema,
a tebe nema!
Božić dolazi, a tebe nema!
Božić dolazi, jebem ti mater, di si?
Gdje si,s kim si, kako si?
Gdje si,s kim si, kako se osjećaš?
Gdje si,s kim si, o čemu razmišljaš?
Gdje si,s kim si, kakva si?
Božić dolazi, a tebe nema,
Božić dolazi, jebem ti mater, di si...
MERI KURISUMASU MIN'NA-SAN ! / SRETAN BOŽIĆ SVIMA !